Suhoća usta ili hiposalivacija

Hiposalivacija ili suhoća usta znači objektivno smanjeno lučenje sline koje iznosi manje od 0,2 ml u pet minuta. Suhoća usta može biti posljedica bolesti žlijezda slinovnica poput Sjögrenovog sindroma ili bakterijskih, odnosno virusnih infekcija slinovnica (HIV, bolest parotidnih žlijezda). Suhoća usta može se javiti i u sklopu sistemskih bolesti (infekcija hepatitisom C, sarkoidoza itd.), ali je najčešće smanjeno lučenje sline posljedica uzimanja lijekova za liječenje sistemskih bolesti. Do danas je poznato više od 500 lijekova koji mogu izazvati suhoću usta. To su većina antihipertenziva, psihofarmaka, antiretroviralna terapija i još velik broj lijekova.

Dijagnostika bolesti žlijezda slinovnica

Najjednostavnija dijagnostika smanjenog lučenja sline je izbacivanje skupljene sline u kalibriranu epruvetu dok bolesnik sjedi pet minuta; to se naziva količina izlučene nestimulirane sline. Ako je količina manja od 0,2 ml u minuti, smatra se da bolesnik ima suhoću usta. Zatim slijedi mjerenje količine stimulirane sline nakon što osoba popije kiseli napitak (1 g askorbinske kiseline razrijedi se u 1 dl vode) i postupak izbacivanja sline opet se ponavlja pet minuta. Ako se stimulacijom kiselim napitkom dobije veća količina sline, zaključujemo da se stimulacijom može povećati količina izlučene sline, što nam daje informaciju o tome da slinovnice nisu uništene.

Mjerenje protoka sline ili sijalografija u prošlosti se češće upotrebljavala dok se nisu razvile novije dijagnostičke metode. Postupak je jako bolan budući da se u izvodne kanale žlijezda slinovnica uštrcava kontrastno sredstvo, a bila je indicirana za dijagnostiku kamenaca u izvodnim kanalima (sijalolitijazu) i eventualno za dijagnostiku Sjögrenovog sindroma, a uvijek je bila kontraindicirana kod sumnje na upalne bolesti slinovnica.

U novije vrijeme koriste se magnetna rezonanca i kompjuterizirana tomografija radi dijagnostike bolesti/stanja slinovnica, pri čemu se meka tkiva poput slinovnica bolje prikazuju magnetnom rezonancom.

Liječenje bolesti žlijezda slinovnica

Najrasprostranjenija terapija povećanja funkcije slinovnica je kombinacija žvačne i okusne stimulacije. Ako se slina može stimulirati, što se vidi iz količine nestimulirane, a zatim stimulirane sline (uz pomoć sijalometrije), tada se osobama daju bomboni i žvakaće gume bez šećera (žvakaće gume mogu biti problematične u osoba koje nose zubne proteze te se njima ne preporučuju jer uzrokuju slabljenje ventilnog učinka proteze, odnosno padanje proteze). Osobama koje nose zubne proteze, a nemaju želučane probleme, preporučuju se kiseli napici (limunada i sl.) radi stimulacije lučenja sline.

Brojni sistemski lijekovi djeluju kao stimulatori lučenja sline, ali su se samo neki potvrdili kao efikasni u kontroliranim istraživanjima. Djelotvorni su pilokarpin i cevimelin, koji djeluju na sličan način, imaju slična neželjena dejstva i trajnost djelovanja. Ipak, kod dosta bolesnika postoji kontraindikacija za primjenu tih lijekova. Tako je na primjer upotreba pilokarpina kontraindicirana u bolesnika s hipertenzijom.

U novije vrijeme postoje istraživanja vezana uz primjenu niskoenergetskog lasera u liječenju suhoće usta, od kojih su neka napravljena i u susjednoj Hrvatskoj.

U našem iskustvu s pacijentima koji imaju suhoću usta pokazalo se da maslinovo ili neka druga ulja kada ih pacijenti stave u usta olakšavaju simptome suhoće pa se to preporučuje raditi nekoliko puta na dan. Osim toga bitno je da pacijenti često piju male količine tekućine. Mnogim pacijentima pomaže i korijen bijelog sljeza za ispiranje usta (jedna kašika čaja prelije se s 1 dl vode i ostavi preko noći).

Nedostatak sline uzrokuje povećanu učestalost karijesa (naročito u cervikalnom dijelu, odnosno dijelu zuba uz zubno meso) pa se tako osobama preporučuje upotreba fluoridnih gelova ili tekućina za ispiranje usta. Manjak sline može kod nekih osoba izazvati gljivične infekcije u usnoj šupljini, odnosno kandidijazu pa je indicirana antigljivična terapija lokalnim preparatima. Bitno je po noći vaditi proteze iz usta i dezinficirati ih. Zamijećena je i učestalija upala zubnog mesa kod tih osoba pa se preporučuju češće kontrole kod stomatologa.